ponedjeljak, 30. svibnja 2011.

Piramide u Gizi

Autor: Danijel Tatić

Tri veličanstvene piramide tisućljećima su pobuđivale pažnju i poticale znatiželju kako običnih ljudi tako i poznatih vladara. Svojom tajnovitošću su podpirivale maštu mnogih istraživača kako nakad tako i dan danas. Mnogi su zaneseni pričama o skrivenom blagu kopali, probijali, bušili, i ostali razočarani. Te veličanstvene građevine su kroz minula stoljeća uspijele sve svoje tajne ljubomorno zadržati za sebe i mnoge istraživače lišiti užitka spoznaje. Umjesto odgovora otvaraju se samo nova pitanja a one same ponosno prkose vremenu i ljudima, okružene grobovima onih s kojima su svoje tajne i dijelile. Nedaleko od njih tajnovita motriteljica jutarnjeg obzora nijemo sjedi pogleda uprtog u jednu točku na obzoru kao da čeka nekog tko je u tom smjeru jednom davno otišao da se vrati ili možda tuguje za svojim graditeljima koji su toliko truda uložili da podignuli te veličanstvene građevine s kojima kao da su htjeli prenijeti nam svjedočanstvo o sebi samima. Možda uporno tražimo krivu poruku tražeći skrivena blaga, možda nam nisu htjeli prenijeti poruku o svojoj moći, slavi i bogatstvu već o mjestu gdje se oni sami i danas nalaze, o mjestu na koje su otplovili u Raaovoj barci ostavljajući za sobom vječni spomen na vrijeme koje su proveli tamo gdje su nekad i njihovi bogovi živjeli te oponašajući ih i sami se uputili na mjesto dogovorenog susreta sa njima.


PIRAMIDE

Kompleks u Gizi
Kompleks u Gizi se sastoji od triju poznatih piramida, šest „satelitskih“ piramida, velike Sfinge te pripadajućih hramova ,velikog broja mastaba te ostalih sakralnih i profanih objekata.[1] Cijela je nekopola po svim mjerilima iznimna graditeljska i arheološka zagonetka i to ne samo iz nimalo uobičajenih fizičkih i graditeljskih obilježja već i iz činjenice da su ti iznimni spomenici, tri piramide i sfinga, bez natpisa i potpuno anonimni.[2] Pripisivanje gradnje triju piramida grč. Keopsu, Kefrenu i Mycerinusu ili eg. Khufuu, Khafreu i Smenkareu, vladarima iz Četvrte dinastije[3] potječe iz Herodotovog zapisa koji nam ujedno predstavlja i najstariji pisani opis ovih spomenika:

„ Rekli su da je Keops vladao pedeset godina te da je nakon njegove smrti kraljevstvo preuzeo njegov brat Kefren. I on je izgradio piramidu, koja je dvadeset metara niža od piramide njegovog brata, no jednako tako veličanstvena. Kefren je vladao četrdeset šest godina, naslijedio ga je Keopsov sin Mycerinus. Taj je čovjek za sobom ostavio mnogo manju piramidu od očeve.“ [4]
Herodot, Povijest

Piramide u Gizi.

Herodotu su tu priču ispričali drevni Egipćani kada je i sam posjetio te spomenike u 5. st. Pr. Kr. Dakle više od 2000 godina nakon njihove gradnje, ali bez obzira na to čitava se kasnija povijest temelji na navedenom svjedočanstvu te su do danas svi komentatori nekritički slijedili Herodotove stope i na taj način je to stoljećima predstavljalo nepobitnu činjenicu.[5] Piramide se pripisuju toj trojici faraona premda nikad nitko nije pronašao faraonova tijela u tim piramidama niti ikakve druge natpise koji bi upućivali na povezanost tih faraona sa navedenim zdanjima. Izuzetak ovoj tvrdnji predstavljaju tkz. „oznake iz kamenoloma“ ali je njihova vjerodostojnost vrlo upitna.[6] Ostalih 6 „satelitskih piramida“ koje se nalaze tri sa istočnog dijela Velike piramide i tri na jugozapadnom rubu su na sličan način prazne. U njima je kao i Velikoj piramidi pronađeno nešto rukotvorina iz četvrte dinastije. Isti nam se problem javlja i kod „Mikerinovog posmrtnog hrama“ kao i kod „dolinskog hrama“, naime ti hramovi skupa s pripadajućim piramidama su pripisani tim faraonima zato jer su u njima nađeni njihovi kipovi, međutim, možda su oni doista i izgradili te hramove ali isto tako postoji i mogućnost da su samo preuzeli već postojeće građevine te ih prilagodili, obnovili i preuredili te postavili svoje kipove kako bi ispunili svoje potrebe. [7]Nesumljiva je povezanost kompleksa u Gizi sa Četvrtom dinastijom a tome u prilog idu brojne mastabe sa pregršt zapisa i materijalnih ostataka iz tog perioda, ali isto tako nijemi spomenici neodoljivo nameću nova pitanja o vjerodostojnosti tvrdnje da su piramide samo grobnice i da su u tu svrhu i podignute. Lako nam se nameće pitanje dali su piramide i drugi okolni spomenici mogli služiti i u druge obredne i vjerske svrhe a da je praksa pokapanja mrtvih plod nekih kasnijih preinaka. Takve primjere nalazimo i danas kada se zaslužni pojedinci pokapaju u srednjovjekovnim katedralama i oko njih. [8]
Piramide su okružene mastabama, to su grobovi s nadgrađem od sirove opeke i kamena, masivne, pravokutne građevine ravnoga krova s kojim su pokrivali grobnu jamu i štitili truplo. Zanimljivo je to da su mastabe bile mnogo kićenije od kuća u kojima su živjeli, a razlog tome je čisto vjerske prirode. Stari su Egipćani vjerovali da je njihova kuća ili palača bila izgrađena da potraje samo određeni broj godina, dok im je grob, koji se nazivao „zamkom vječnosti“ trebao trajati vječno.[9] Ta nam činjenica dodatno obavija velom tajne sterilnu čistoću unutrašnjosti piramida a ako još tome nadodamo činjenicu da su Egipćani nastojali očuvati pamćenje vlastitog imena umrle osobe, u 25. poglavlju knjige mrtvih se izražava zabrinutost da duša preminulog ne zaboravi svoje ime[10], onda je totalno nejasno zašto Keops, Kefren i Mikerin nisu poput ostalih faraona dali uklesati svoja imena i svoje likove po hodnicima svojih piramida, zašto bi suprotno vjerovanjima svoje „zamke vječnosti“ lišili umjetničkih djela i tako impozantna djela ostaviti bez potpisa. Odgovor na to pitanje možda leži u piramidskim tekstovima, naime, oni nas upućuju da je prvenstvena zadaća obreda koji su se obavljali unutar tih zdanja bila preobražaj umrloga faraona - „ otvaranje vrata nebeskog svoda i stvaranje puta“ kako bi se faraonu omogućilo „uzdizanje među bogove“[11]. Nakon razdoblja njegove nevidljivosti ponovno uzdizanje oriona na nebu je znak da se Orion ponovo pretvorio u „živu dušu“ a pogrebni običaji služe da pribave pokojniku taj drugi Ozirisov oblik, kako bi se novi Oziris (umrli kralj) mogao s onim prvotnim Ozirisom stopiti u jednu dušu.[12] Velika piramida sa svojim tunelima, prostorijama i ovorima savršeno udovoljava potrebama obreda opisanog u Knjizi mrtvih[13]:

„Vrata nebesa otvorena su za mene i vrata zemlje otvorena su za mene.
Rešetke i zasuni Geba otvoreni su za mene i prvi Hram otvorio je za mene bog Petra.
Gledaj, bio sam čuvan i motren, (no sad) sam oslobođen;
Gledaj, njegova je ruka svezala konopce oko mene i njegova se ruka podigla nadamnom na zemlji.
Re-hent (ulaz u kanale i struje) otvoren je za mene i Re-hent se rastvorio predamnom.
Re-hent mi je dat i ja ću krenuti naprijed po danu kamo god zaželim.“[14]

„O kralju ti si velika zvijezda , Pratilac Orionov; koji prelazi preko neba skupa s Orionom, koji plovi (Duatom) Onim svijetom s Ozirisom; ti se dižeš na nebu na istoku, obnovljen kada dođe tvoje godišnje doba, pomlađen kad ti dođe vrijeme. Nebo te rodilo s Orionom.“[15]
(PT 882-3)

„Gledajte, došao je Orion, gledajte, Oziris je došao kao Orion... O, kralju, nebo te začinje s Orionom, svjetlo te zore donosi s Orionom...redovito ćeš se dizati s Orionomu istočnim predjelima neba, redovito ćeš silaziti s Orionom u zapadnim predjelima neba... tvoj treći je Sothis[16]...[1 (PT 820-2)
Usmjerenost četiriju okana Velike piramide oko 2.500 je bila prema zvijezdama i to iz kraljeve odaje na jugu prema Zeti orionis i Beti Ursi Minor na sjeveru te iz kraljičine odaje prema zvijezdi Sirius na jugu a na sjeveru prema Alfi Draconis . Navedene zvijezde su predstavljale:

1.Zeta Orionis - najsjajnija zvijezda u Orionovom pojasu, drevni Egipćani su je povezivali
s Ozirisom , bogom uskrsnuća i ponovnog rođenja.
2.Beta Ursa Minor – Zvijezda koja se povezivala s „kozmičkim obnavljanjem“ i
besmrtnošću duše.
3.Sirius – Povezivala se s božicom Izidom, majkom egipatskih kraljeva.[18]
4.Alpha Draconis – drevna sjevernjača koju su faraoni povezivali s pojmovima
„kozmičke trudnoće i čuvanja ploda“.

Ukoliko povežemo podatke iz piramidskih tekstova s usmjerenošću zvjezdanih okana Velike piramide prema navedenim zvijezdama veza je među njima više nego jasna. Dakle, kada se zvijezde poklope sa smjerom zvjezdanih okana tj. „vrata nebesa se otvore i vrata zemlje se otvore“[19] i Re – hent[20] se otvori preminuli faraon će zaploviti barkom koja je predstavljala prijevozno sredstvo za promijenu dimenzije te je omogućavala plovidbu preko „Plavog Nila“ ( zvjezdanog neba)[21] te na kraju postane „velika zvijezda, pratilac Orionov“[22] tj. spoji se s mitskim Ozirisom u jedno te nastavlja dalje svoje kozmičko putovanje u neprekidnim ciklusima s Ozirisom-Orionom „prelazi preko neba skupa s Orionom, koji plovi (Duatom) onim svijetom s Ozirisom; ti se dižeš na nebu na istoku, obnovljen kada dođe tvoje godišnje doba, pomlađen kad ti dođe vrijeme.“[23]
Zanimljivo je i da je ulazak na nebo u posmrnoj literaturi prikazano kao područje sfera [24] a nebom se nazivalo i samo svetište, to je dakle mjesto iz kojeg se iz ove sfere zemaljskog ulazi u nebesku ili transcedentalnu strvarnost. Faraon moli Geba da ga pusti u područje neba kamo vode „dvostruka vrata“ koja se pomoću rituala otvaraju dušama umrlih ali i onima čija će duša uzići u nebo radi inicijacije u misterije.[25]Dvostruka vrata lako mogu predstavljati po dva zvjezdana otvora u kraljevoj i u kraljičinoj odaji. Cijelome tom procesu poistovjećivanja preminulog faraona s Ozirisom i početkom njegovog putovanja k zviježđu Oriona najvjerovatnije je prethodila ceremonija „osjemenjivanja“ u kraljičinoj komori, koja obuhvaća osobu kralja – Horusa s jedne i i božice Izide u njenom astralnom obliku s druge strane, uporište ovoj tvrdnji se nalazi u tekstovima piramida gdje je taj obred kada Oziris oplođuje Izidu jasno prikazan, tekstovi govore o Ozirisu – Orionu:

„Tvoja sestra Izida dolazi ti presretna zbog ljubavi prema tebi. Ti si je postavio na svoj falus i tvoje sjeme istječe u nju, a ona je spremna kao Sothis (Sirius)“[26]

Zvjezdano okno kraljičine komore je na jugu bilo usmjereno prema zvijezdi Sirius koja se povezivala s božicom Izidom, majkom egipatskih kraljeva, a na sjeveru prema Alfi Draconis, drevnoj sjevernjači koju su povezivali s pojmovima „kozmičke trudnoće i čuvanja ploda“.

Raova barka
Da bi se preminulom kralju omogućilo putovanje u zagrobni svijet uz južnu stranu Velike piramide je u isklesanom jarku položena „sunčeva barka“ koju su izvorno na Nilu koristili egipatski kraljevi –Horusi a u astralnim su obredima oponašali prividno putovanje sunca preko Mliječne staze koja je nebeski pandan rijeke Nil.[27]To veličanstveno plovilo je pronađeno 1954. g. dužine je 43. m. a pronađena je u 1224 rastavljena dijela od libanonske cedrovine,koji su pronađeni u dobrom stanju a zanimljivo je da je su uputstva za sastavljanje pronađena u jednoj mastabi malo udaljenoj od Velike piramide.[28] Sam položaj barke sa lijeve strane nas upućuje na simboliku južnog okna kraljeve komore koje je bilo usmjereno prema Zeti Orionis - najsjajnijoj zvijezdi u Orionovom pojasu, povezivanom s Ozirisom , bogom uskrsnuća i ponovnog rođenja, odnosno mjestom na koje je preminuli faraon po nebeskom Nilu trebao otploviti.

SFINGA I HRAMOVI

Ono što pored triju veličanstvenih piramida mami pažnju je zacijelo i poznata motriteljica istočnog obzora, koja već tisućljećima mirno i dostojanstveno prati izlazake sunca. Sfinga se nalazi pored dvaju hramova „Sfinginog“ i „dolinskog“ hrama koji nam za razliku od ostalih egipatskih hramova o sebi govore jednako mnogo kao i same piramide pored kojih su sagrađeni. Neobična značajka Dolinskog hrama jest u tome što je njegova jezgra u potpunosti izgrađena od vapnenačkih megalita dužine 5,5 – 9 m širine 3-3,6 m te te visoki 2,4 do 3 m. a svaki od njih je težak oko 200 t[29] a izvorno je bio visok 12,2 m.¸te je do danas ostao nerazjašnjen način kako su tranportirali i dizali terete od 200 t na visinu od 12 m. Oba su hrama u jednoj fazi dobila, iz vana i iznutra granitnu oplatu, međutim ta oplata i veći dio središnjeg zida Sfinginog hrama su uklonjeni pa je i sam hram zbog toga u poprilično lošem stanju.Odlike koje ih ujedinjuju su:
1- Stroga ekonomičnost gradnje
2- izostanak ukrasa i nepotrebnih pojedinosti
3- korištenje samo divovskih megalita
Sfinga
Dolinski hram je zatvorenim hodnikom povezan s posmrtnim hramom koji se nalazi uz istočnu stranu piramide a služio je za prihvat pogrebne povorke koja se od njega dalje kretala prema piramidi.[30] Ono što i danas dodatno zbunjuje istraživače je i vidljiva erozija vapnenca na samoj Sfingi te na Sfinginom i Dolinskom hramu[31]koja je mogla nastati jedino djelovanjem vode no oborinskih padalina u vrijeme izgradnje samog kompleksa nije bilo a razina Nila se nije mogla podići na toliku razinu[32] tako da nemamo još odgovor na to pitanje.

ZAKLJUČAK

Svakako da mi ovih par stranica za iznošenje mog viđenja ove zamršene tematike nije bilo ni približno dovoljno, pa se nadam da mi se neće zamjeriti šturo navođenje podataka bez dublje analize koja bi u prvom redu uključivala puno kompleksniji prikaz i tumačenje staroegipatske religije i posmrtnih običaja te pokušaj analize psihološkog aspekta starih egipćana uz prikaz načina na koji su oni sami doživljavali kako svoj boravak na zemlji tako i njihova očekivanja nakon napuštanja ovog svijeta. Teško će itko uspijeti shvatiti toliku želju, volju i predanost ljudi koji su zamislili i ljudi koji su predano radili na gradnji takvih spomenika bez premca ukoliko se isključi taj religijski aspekt, upravo je religija bila taj pokretač koja je ljudima davala toliku fantastičnu snagu i upornost koji nama danas nisu shvatljivi. Da bi dokučili izvore njihove volje moramo zaboraviti na današnje vrijednosti i shvatiti ulogu koju je religija imala u njihovom životu te ukupnu društvenu i ekonomsku uvjetovanost. Samo shvaćanje religije je veliki izazov jer zahtijeva specifičnu vrstu imaginacije a bez shvaćanja religije gotovo je nemoguće shvatiti tu „snagu“ vjere koju imamo prilike susresti i danas u oblicima raznih fanatizama a možemo samo pretpostaviti koliku je moć i utjecaj imala u vrijeme kada su ljudi vjerovali da žive među svojim bogovima i da ono što rade, rade upravo za njih same.
Moram priznati da mi je teško prihvatiti činjenicu da je cijeli kompleks u Gizi izgrađen samo za ceremonije triju sprovoda ne računajući, naravno, brojne mastabe iz četvrte dinastije. Zastupam mišljenje da je Velika piramida s obzirom na položaje okana koji su usmjereni prema odabranim zvijezdama ( a uporište te tvrdnje leži u samim piramidskim tekstovima) bila sagrađena u svrhu prelaska duše preminulog faraona (ili više njih?) u zagrobni život a moguće i za običaj „otvaranja usta“ preminulog , dakle ispunjavala je duhovne funkcije hrama a da sama nije prvenstveno sagrađena u svrhu ukopa. Dokaz toj tvrdnji nalazim u položaju triju piramida u Gizi čiji položaj savršeno odgovara položaju triju zvijezda Orionovog prstena, odnosno mjesta gdje završava duša preminulog (ba) te one predstavljaju mjesto na zemlji koje je samo odraz svog nebeskog pandana. Velika piramida je poput ostalih piramida i zigurata mjesto koje povezuje zemlju i nebo, mjesto s kojeg se sa zemlje „stepenicama“ uspinje na nebo. Upravo taj prikaz „stepenica“ s vanjske strane građevine i unutar nje same u zidu „kraljičine odaje“ do koje se uspinje „Velikom galerijom“ koja je i sama „negativ“ vanjske strane piramide svojim stepenastim svodom za kojeg arheolozi tvrde da je konstruiran na taj način da bi se rasteretila težina samog stropa što mi je pomalo čuno s obzirom da takav način gradnje i rasterećivanja kontrukcije stropa nije primjenjen nigdje drugdje (koliko mi je poznato) a po meni je logičnije da predstavlja prikaz sfera neba i da prikazuje uspinjanje na drugi svijet. Sličnu situaciju nalazim i kod komora iznad „Kraljeve odaje“ za koje vjerujem da su im istraživači povetili premalo pažnje i da im svrha nije bila samo rasterećenje konstrukcije „Kraljeve odaje“ jer takav primjer ne nalazimo kod stropa „Kraljičine odaje“ koji samom logikom pošto se nalazi ispod razine „kraljeve odaje“ nosi veću težinu, pa s toga vjerujem da su imale dublju religijsku svrhu. Smatram i da su dosadašnji istraživači imali krivi pristup kompleksu u Gizi jer se u razmatranje uzimaju svaka piramida odvojeno i gradnja svake piramide se pripisuje jednom faraonu kao da se radi o odvojenim građevinskim poduhvatima a zanemaruje se činjenica da te tri piramide zapravo skupa predstavljaju tri zvijezde Orionovog pojasa pa bi po meni cijelokupan projekt izgradnje triju piramida trebalo gledati kao jedinstveni projekt a ne kao tri zasebna. Ukoliko bi projekt Velike piramide pripisali Keopsu a projekte ostalih dviju njegovim slijedbenicima mislim da bi učinili veliku pogrešku jer onaj tko je zapoceo gradnju prve piramide on je, gotovo sam u potpunosti uvjeren, započeo s projektom gradnje triju piramida a ne samo jedne. Dakle cjelokupan projekt izgradnje kompleksa u Gizi bi trebalo pripisati onda samom Keopsu te je njegova uloga u tome veća a Kefren i Mikerin su samo mogući nastavljači velikog Keopsovog plana koji je, moguće, obuhvaćao i samu Sfingu te okolne hramove. Dokaz tome nalazim u činjenici da je Keops sebi namijenio najveću piramidu njegov slijednik, Kefren je dobio manju a njegov pak slijednik Mikerin najmanju,iako su sva trojica vladala približno isti broj godina i imala dakle slične mogućnosti za izgradnju svoje piramide. Zar nije logično da svaki vladar želi nadmašiti svog prethodnika pa isto tako nije logično da će vladar poput Kefrena napraviti piramidu u sjeni bratove ili Mikerin u sjeni očeve ? Vjerujem da je Keops pokrenuo izgradnju cijelokupnog kompleksa pa mu je zato pripisana najveća piramida jer je prvi i preminuo , njegov nalijednik si je uzeo manju a njegov pak, slijedom logike, najmanju.
Koji god dio Gize bi uzeo u razmatranje uvijek bi mi samo iznova otvorio nova pitanja i tako u nedogled. Ono u što sam siguran je da je graditelje kompleksa u njihovom poduhvatu vodila jaka duhovna motiviranost i svaki detalj koji je sagrađen ima čvrsto uporište u egipatskoj religiji i sve ono što nam se čini nebitnim ili slučajnim govori samo o našoj neupućenosti i o nepoznavanju same egipatske religije i načina na koji su je prakticirali njeni sljedbenici.
Literatura:

1. Hancock,Graham, Otisci bogova, Stari grad, Zagreb, 2002.
2. Uranić, Igor , Ozirisova zemlja, Školska knjiga, Zagreb, 2005.
3. Livraga, Jorge, Teba, Nova akropola, Zagreb, 1995.
4. Povijest 2. knjiga, Europapress holding, Zagreb, 2007.
5. Bauval, Robert i Gilbert, Adrian, Tajna Oriona, Mozaik knjiga, Zagreb, 2004.
6. Bauval, Robert i Hancock, Graham , Sfingina zagonetka, Mozaik knjiga, Zagreb,2002.
7. Rose-Marie & Reiner Hagen, Egitto, Taschen, 1999.



[1] Otisci bogova, slika str. 262.
[2] Sfingina zagonetka, str. 32.
[3] 2575 – 2467. g. pr. Kr.
[4] Preuzeto iz Otisci bogova str. 261.
[5] Otisci bogova str. 262.
[6] Otisci bogova, str. 270.
[7] Sfingina zagonetka, str. 34.
[8] Isto
[9] Tajna Oriona, str. 29.
[10] Ozirisova zemlja, str. 182
[11] Otisci bogova, str. 152.
[12] Tajna oriona, str. 82
[13] Sfingina zagonetka, slika str. 72.
[14] Teba, str. 116.
[15] Tajna Oriona, str. 83.
[16] Zvijezda Sirius, grč. Sothis.
[17] Tajna Oriona, str. 83.
[18] Sfingina zagonetka, str. 71-72.
[19] Teba, str. 116.
[20] Ulaz u kanale i struje.
[21] Teba, str.101 - 102
[22] Tajna Oriona, str. 83. (TP 820-2)
[23] Isto.
[24] Piramide su imale 7 sfera, isto kao i mezopotamijske. Primjer Stepenasta piramida u Saqqari.
[25] Ozirisova zemlja, str. 204.
[26] Sfingina zagonetka str. 182 – 185.
[27] Sfingina zagonetka prilozi nakon str. 192.
[28] Egitto str.22 – 23.
[29] Otisci bogova, str. 300 – 301.
[30] Povijest 2, str. 102 – 103.
[31] Sfingina zagonetka slike na str. 193.
[32] Bilo bi potrebno da se razina vode podigne za 30 m što je apsolutno nemoguće. Sfingina zagonetka, str.191- 198.

Nema komentara: