srijeda, 27. srpnja 2011.

Sikulska kultura

SIKULSKA KULTURA (oko 2000. do 650. g. pr. Kr. – od rane bronce do iza dolaska grčkih kolonista). Dobila je naziv prema Sikulima, jednom od tri naroda koji je nastanjivao prostor današnjeg otoka Sicilije za koji se vjeruje da je na Siciliju došao s apeninskog kopna.

Tomba rupesta (Pantalica)
Nakon dolaska Grka, taj prostor je brzo heleniziran. Njezin razvoj ide u tri stupnja brončanog doba i ranijeg željeznog doba. Sikulska kultura obilježena je prije svega ogromnim cementerijima koje formiraju grobnice koje su iskopane u stijeni. U talijanskoj literaturi te se grobnice nazivaju «tombe rupeste». Najznačajniji lokaliteti te kulture su (kronološkim redom): Castelluccio, Thapsos, Pantalica – po ta 3 lokaliteta su nazvana tri stupnja razvoja. Najstariji stupanj se naziva castelluccio kultura (oko 2000. – 1400. g. pr. Kr.) – zauzima razdoblje rane bronce. Razvijala se na prostoru južnog i istočnog dijela otoka Sicilije, a prepoznatljiva je po dva elementa – grobnice iskopane u stijene (ima onih koje su složene unutrašnje strukture – znaju imati cijeli niz odaja, Maršić pokazao jednu koja na pročelju ima lažne pilastre), nerijetko su ta vrata, ploče bili ukrašeni zagonetnom, dosta složenom simbolikom geometrijskog karaktera pri čemu je česta upotreba spirala, javlja se i jedna osebujna vrsta keramike dugačkih posuda oslikanih linearnim motivima na tamnoj površini. Drugi element je poznato pastoralno društvo. Kraj ove castelluccio kulture je obilježen mikenskim importom. To je važna slika koja pokazuje da Sicilija, pogotovo njezina istočna obala možda najranije dolazi u dodir s mikenskom civilizacijom. Druga je kultura srednjeg brončanog doba koja je nazvana prema lokalitetu Thapsos na kojemu su pronađene kružne i ovalne kolibe, a u blizini se nalaze veliki cemeteriji s grobnicama usječenima u stijenu. To je neka vrsta hipogeja, podzemnih grobnica. One su iskopane u tlu na način da je ispred grobnice jedno malo predvorje, zatim ulaz s dovratnikom i nadvratnikom itd. i kroz njega se ulazi u samu grobnu komoru. Na tim cemeterijim su pored domaće, utvrđeni ukopi mikenske keramike iz kasnoheladskog 3A i 3B perioda. Otprilike nekih 50% keramike je uvezena ili je domaća imitacija mikenske keramike, druga polovica se ne može povezati s mikenskom produkcijom. I ovdje vrijede tamno slikani motivi na svijetloj pozadini, česta je podjela posuda na frizove, ali i pojava animalne dekoracije. Posljednji stadij ove kulture je pantalica kultura koja je dobila naziv prema jednom čuvenom lokalitetu u blizini Sirakuze. Ta kultura pokriva razdoblje kasne i finalne bronce, odnosno rano željezno doba (od oko kraja 13. do sredine 7. st. pr. Kr.). Ona je najviše poznata preko cemeterija i nalaza – utvrđeno oko 5000 grobnica koje su obično grupirane u manjim skupinama od 5, 6, 7 itd. Pantalika kultura je podijeljena u 4 faze: 1. od 1250. do 1000. g. pr. Kr.; 1000.- 850. g. pr. Kr.; 3. 850. – 730. g. pr. Kr.; 730.- 650. g. pr. Kr.
Repertoar keramike je najznačajniji iz pantalika sjeverne faze pod utjecajem mikenske kulture. U posljednjem periodu keramika ima karakteristike kano geometrijskog razdoblja i rano arhajskog razdoblja. Najznačajnija je pantalika sjeverna faza koja pokriva kraj 2. tisućljeća pr. Kr. (prva). Iz tog razdoblja potječe negdje oko 1500 grobnica s jako puno ne samo keramičkih, nego i brončanih proizvoda – sječiva, alatki… ali i fibula violinskog tipa… Poznato je čak 5000 grobnica, nađen je obilan materijal, ali naselja koja bi mogli povezati s tim grobnicama praktički nema (barem za sada). Jedna jedina građevina ili jedan jedini arhitektonski sklop koji se može povezati uz ovaj najstariji stupanj je zanimljiva zbog toga što je brižljivo građena od velikih kamenih blokova pravokutnog tlocrta i ima sve odlike onoga što bismo mogli nazvati palača ili anaktoron (po tome je i dobila ime). Dimenzije su joj 35 x 15m i otkrivena je u stijeni kao grobna konstrukcija. Smatra se da je ova građevina nastala pod mikenskim utjecajem. Jake su bile veze s mikenskim svijetom. Zašto su Mikenjani vrlo rano stizali na prostor istočne Sicilije, Sardinije, Etrurije? Zato što na Sardiniji i u Etruriji ima bakra; vjerojatno je i jedan od putova kojim je išao kositar išao sa sjevera… Naravno, tu je i trgovina. Taj fenomen naroda sa sjevera se dovodi u vezu s krajem hetitskog carstva se možda može vezati uz Siciliju i Sardiniju jer se u egipatskim tekstovima (pogotovo u tekstu Ramzesa III. gdje se spominje velika bitka u dolini Nila o kojoj je Ramzes kaže da su ti narodi sa sobom vodili žene, djecu i kola – to govori da nije pljačkaški pohod nego praktički migracija) među ostalim narodima spominju Sekedeš i Sardaneš – nešto takvo. Vrlo često se u znanosti ovo Sekedeš povezuje sa Sicilijom, a Sardaneš sa Sardinijom. Inače Ramzes kaže da su se ti narodi koji su došli s otoka udružili u neku vrstu konfederacije i da ih ništa nije uspjelo zadržati. Je li to doista tako, ne zna se točno. To nam govori da su možda u tom savezu zajedno s Grcima sudjelovali Sardinjani i Siciljani.
Pogledaj: Prapovijesne kulture Italije

Nema komentara: