četvrtak, 28. srpnja 2011.

Tombae a dado

TOMBAE A DADO - pojavljuje se od ranoga 6. st. pr. Kr., zasigurno ne ranije od 600. g. - pod utjecajem grč urbanističke misli koja teži pravilnoj gradskoj planimetriji, u principu ortogonalnog rasporeda gradskih ulica i blokova - npr. kod novoosnovanih gradova Marzabotti i Spina. Drži se da su rezultat toga i ovakve grobnice.
Banditaccio nekropola, grobnice iz Orvietta (prije Volsini – gl. etr. grad, glavni zbog svetkovine koja se odvijala oko hrama Une) – grobnice ili samostalno na otvorenom ili poredane u nizu uzduž glavnih komunikacija na samoj nekropoli. Neke od njih su možda gornjim dijelom imitirale grobne humke budući da su bile pokrivene nekom vrstom humka i nalikovale na četvrtaste tumule. Takvi su grobovi s nekropole Crocefisso del Tufo iz Orvietta. Često se grade na način da je donji dio isklesan u kamenu, a tamo gdje kamena više nema se grade od kamenih blokova. Uglavnom su karakteristične za 6. st. pr. Kr., pogotovo za 2. pol. tog stoljeća.
One mogu imati svoju verziju kod grobnica usječenih u stijene.
Od oko 400. g. grobnice dobivaju «kocku» na ulazu, veću ili manju, pažljivije ili manje pažljivije isklesanu, negdje je samo pročelje isklesano, negdje je na 3 strane isklesana, samo na jednoj nije… ovisno o kojoj se formi radi, može se govoriti o pravoj tombi a dado, tombi a semidado ili tombi a falsodado (samo je pročelje isklesano u kamenu). Kod najranijih primjera u dnu tog velikog kamenog bloka se nalaze visoka monumentalna vrata s jasno naznačenim nadvratnicima i podvratnicama, kod kasnijih primjera se nalaze lažna vrata dok se ulaz u grobnicu nalazi u samom dnu jer su usječene u stijenu. Te stijene često se nalaze na padinama samih gradova, ispod akropola.

Jedan od značajnijih primjera je grad Vulci - ima dosta skupina grobnica većinom usječenih u stijene. Nekropola Monteroto – Francois grobnica. Nastala je na tradiciji najstarijih etr. grobnica usječenih u stijenu. Jasno se razlikuje od tombae a dado… Ogromna je, samo dromos je dugačak oko 31 m, a niz s prostorijama do kraja je još dugačak 15-16m, sve skupa 46-47 m. Uglavnom te grobnice imaju oblik slova T ili obrnutog slova T. Oko ove Francois se još nalazilo još 7 grobnih komora. Grobnica je najzanimljivija prema ostacima zidnog slikarstva. To su stvarno ostaci jer se praktički ništa ne može vidjeti. Uopće je veliki problem kako zaštititi ostatke tog etr. zidnog slikarstva tako da se u samoj grobnici ne može vidjeti ništa. Datira iz razdoblja iza 300. g. pr. Kr. Krov na dvije vode imitiraju drvene grede i po tom vidimo da je ona izdanak onih ranijih etr. grobnica koje imitiraju izgled kuće.
Osim Francois, jedna od najpoznatijih grob. ovakvog tipa, usječene u stijene, koja datira iz ovog kasnijeg vremena je grob. Volumnija kod današnje Perugie. Datacija ove grob. je inače problem, neki misle da je iz 3. st., većina da je iz 2. ili čak 1. st. pr. Kr. Neke urne koje su unutra pronađene imaju etr., a neke latinske natpise. To je dokaz uznapredovalog procesa romanizacije odnosno latinizacije. Jedna od najpoznatijih urna je ona koja pripada vlasniku grobnice (što znamo iz natpisa), zapravo su bila 2 brata, taj lik se zove Arnuta Volumna. Osim dugačkog hodnika ima prostor koji odgovara atriju. U određenoj mjeri imitira raspored unutrašnjosti neke kuće, a ta kuća više nije etr. nego praktički rimska. Središnja prostorija imitira atrij koji, uvjetno rečeno, ima krov na 2 vode, u zabatu je glava Gorgone, odnosno Meduze, a simetrično sa svake strane su 4 prostorije (zajedno 8 + glavna dvorana = 9 + još jedna dvorana na kraju). Sve su četvrtastog tlocrta.

Nema komentara: