Abraksas (Abrasaks, Abraksis)

Abraksas (Abrasaks, Abraksis)

Gospodar neba, tajanstveno božanstvo koje je štovano kao kult u nekim sinkretističkim religijskim sektama helenističkog doba. Na amajlijama iz kasnoantičkog perioda Abraksas je najčešće predstavljan u liku neobičnog stvorenja s glavom pjetla, tijelom čovjeka i sa zmijama umjesto nogu (otuda epitet angnipede - "zmijonogi"). Poput nekih drugih bogova iz rimskog doba, Abraksas nosi oklop i štit, što jasno ukazuje na njegovu ratničku i vladalačku prirodu. On se ponekad sreće i u krišćansko-gnostičkoj literaturi. Tako se, na primer, u gnostičkoj Apokalipsi po Adamu Abraksas pominje uz Savla i Gamalijela, kao izbavitelj koji spašava ljude iz vatre i od gnjeva, darujući im vječno blaženstvo života i moć eona. Pjetao, tipično obiljeležje ovog božanstva, smatra se, u "pravovjernom" krišćanskom tumačenju Abraksisovih znamenja i simbola, najčešće kao znak pokajanja, a ponekad i kao đavolski poslanik koji kuša svetog Petra. U gnostika, pak, pjetao predstavlja obilježje razboritosti i pronicljivosti kao jedne od emanacija Logosa.

Prema nešto složenijoj, kozmološkoj doktrini aleksandrijskog gnostika Bazilida, Abraksas je vrhovni poglavar nebesa i eona koji u svom imenu simbolično sadrži cjelokupno svjetsko vrijeme i ukupnost svih nebeskih prostranstava. Sedam slova u njegovom imenu ima, naime, u grčkom alfabetu, numeričku vrijednost jednaku broju 365, tj. α(1)+β(2)+ρ (100)+α(1)+ξ(60)+α(1)+σ(200)=365. Po toj svojoj odlici Abraksas vrlo podsjeća na Mitru i Hanoha koji je, prema starozavjetnom predanju, doživeo točno 365 godina (Post.5, 21-24). U Bazilidovoj kozmičkoj hijerarhiji to je ne samo broj dana u jednoj sunčevoj godini, već i broj svekolikih nebeskih sfera. Na samom vrhu te neobične gnostičke hijerarhije nalazi se osam nepokretnih zvjezdanih sfera (tzv. "Ogdoada"), pod njima se odmah prostire sedam koncentričnih planetarnih sfera ("Hebdomada"), dok je treći član tog kozmičkog sistema veliko prostranstvo od 365 nebesa čiji je gospodar sam Abraksas.

Nešto izmjenjeni lik tog antičkog božanstva pojavljuje se, kao motiv, i u suvremenoj literaturi - najprije u Sedam propovjedi mrtvima K.G. Junga, a potom i u Heseovom Demijanu.

M.V

Pogledaj: Antikrist